MATICA HRVATSKA - SUVREMENI HRVATSKI JEZIK
Silić: Nismo dovoljno razmišljali kada smo riječi stavljali u pravopis! |
Jezik i politika jedno bez drugoga ne mogu i ne idu. Nekad se vole kao majka i kći, a nekad baš i ne, baš kao maćeha i kći. Ni hrvatski jezik nije iznimka. Domaći su mediji posljednjih dana prepuni napisa o nazivima ministarstava pa svatko nešto o tom ima za reći.
Većina se slaže da posljednju (i jedinu) riječ treba dati struka, no hoće li biti tako, pokazat će vrijeme. Ljudima iz struke svakako
Mi smo do sada uvijek prvo radili pravopis pa onda mijenjali jezik. To se ne smije činiti!
|
nije nepoznato ime Josipa Silića (1934.), jezikoslovca koji 1986. s Vladimirom Anićem objavljuje “Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika”.
“Ne sviđa mi se takav odnos prema jeziku, koji se politizira. To treba prepustiti stručnjacima neka riješe, a onda politika to treba prihvatiti”, komentira Silić, profesor emeritus s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, aktualna prepiranja politike i struke. On je, između ostaloga, suautor (uz Vladimira Anića) u Pravopisu hrvatsksrpskoga jezika, koji je 1991. zbog prosvjeda javnosti povučen iz prodaje.
“To je kriva informacija”, reagira Silić, te dodaje da je to bila odluka tadašnje vlade. S Dragutinom Rosandićem 1974. objavljuje “Osnove fonetike i fonologije hrvatskoga književnoga jezika” pa je, kaže Silić, “normalno da i pravopis izlazi pod tim nazivom”.
Vlada nije pristala
“Nisu pristali na to, no ne znam koji su bili njihovi argumenti. To je moralo izići, jer je bilo rečeno da treba prekinuti s Novosadskim pravopisom. Bilo je krajnje vrijeme da se to i učini”, pojašnjava autor, u čijem se pravopisu iz 2001. (koji je samo preimenovan hrvatskosrpski u hrvatski, kažu mnogi) riječi: hapšenje, hapšenik, hapsana; kašika, komšija, akšamluk, akšamlučenje, džanum, džanika... Zvuči kao - prepisan rječnik Novosadskoga pravopisa.
“Imate pravo, no treba razlikovati riječi kao pravopisni problem i riječi kao leksički problem. U ovom slučaju to je pravopisni problem. Pravopis ima dosta takvih riječi”, obrazlaže Josip Silić.
Uz to, Silić traži da se piše: uzvjetar (uz vjetar), uglavu (u glavu), podnos (pod nos), nizdlaku (niz dlaku). Kao hrvatsku je plasirao čak i kašičakanje koje u Novosadskom pravopisu znači: 'kusati kašikom' - u tom rječniku ima to objašnjenje, a u pravopisu iz 2001. nema, samo riječ kašičkati. Ima i kajišar i kajišarenje, ali to nije osoba koja izrađuje kajiševe (remenje) i nije udaranje kajišem, nego je to srpski zelenaš i zelenašenje.
“Nešto je ušlo od riječi. Nismo dovoljno razmišljali kada smo takve riječi stavljali u rječnik”, odgovara Silić na pitanje kako su se takve riječi uopće našle u hrvatskom pravopisu. Čini se kao da se pravopis radi onako “usput”, bez pretjeranog razmišljanja.
Od jezika do pravopisa
“Naravno, no bitno je da se to ne radi po načelu od pravopisa do jezika, nego od jezika do pravopisa. Mi smo do sada uvijek prvo radili pravopis pa onda mijenjali jezik. To se ne smije činiti. Pravopis mora izlaziti iz jezika, a ne jezik iz pravopisa”, kaže Silić. Mnogima se to može činiti u najmanju ruku čudno, s obzirom na poražavajuću činjenicu da je velika većina nepismena - u pismu i govoru, a prema njima bi - barem tako kaže Josip Silić - trebalo krojiti pravopis.
“To je jedan do načina da se opismene. Ne uzimamo u obzir kako se riječi nalaze u praksi, nego riječi koje su pravopisno markirane. Takve riječi unosimo u pravopis”, zaključuje Josip Silić, koji je (u ponedjeljak, 16. siječnja), u Knjižari Nova održao predavanje pod nazivom “Neke značajke suvremenoga hrvatskoga jezika”, koje je organizrao Odjel za hrvatski jezik Ogranka Matice hrvatske Osijek.
Narcisa VEKIĆ
Objavljeno 18.01.2012. Glas Slavonije |
|
